“Život nije ništa bez prijateljstva“

(Ciceron 106-43 pr.Kr. )

Temeljne životne odrednice rotarijanaca sažete su u Statutu koji ističe da je svrha rotarijanskog pokreta “spremnost pomagati se u svakodnevnom životu“, a ostvaruje se “njegovanjem prijateljstva i služenjem drugima“.

Jednom riječju rotarijanci pomiču najviše i najvrednije ljudske i humanističke vrijednosti: toleranciju, mir i prijateljstvo! Rotarijanci nastoje unijeti red tamo gdje vlada kaos, harmoniju u disharmoniju, prijateljstvo i ljubav u mržnju i nesnošljivost, puninu života u samoću i siromaštvo, zdravlje i sreću tamo gdje postoji nesreća i bolest, a u mraku pale svijeću.

Rotarijanci nastoje da ljudi svih boja i rasa, raznih religija i vjeroispovijesti, političkih opredjeljenja i svjetonazora, postanu velika i sretna obitelj, za čiju se dobrobit isplati raditi i žrtvovati.

Čovjek i njegovo dobro u središtu su razmišljanja i djelovanja.

Međutim, ona snažna unutarnja kohezijska i centripetalna snaga koja omogućuje ostvarivanje postavljenih ciljeva i koja ujedno najsnažnije međusobno povezuje rotarijance, predstavlja – amicitia Rotaryana – ili prijateljstvo.

Ono je ljudska kategorija stara kao što je staro čovječanstvo. Stari grčki i rimski filozofi bili su, gotovo, opsjednuti riječju prijatelj. Tako Aristotel, Platonov učenik, govori da je “prijatelj jedna duša u dva tijela“.

Kineska poezija početkom prvog tisućljeća nadahnuta je prijateljstvom. “Želim ti biti prijatelj, zauvijek, bez prekida i rastanka. Kad se brda sravne i rijeke presuše, kad munje i gromovi zavladaju zimom, kad kiše i snijeg opustoše ljeto, kad se stopi nebo i zemlja“. Engleski pjesnik George Gordon Byron rekao je da je “prijateljstvo ljubav bez krila spremna na neprestane letove prema drugome“.

Samo onaj koji ima prijatelja, ne hoda zemljom kao stranac.

U rotarijanskim vrtovima cvate cvijet endemijskog značaja imenom “Amcitia Rotaryana“, a kojoj hrvatski rotarijanci rado dodaju sufiks “croatica“ i to s pravom. Hrvatska rotarijanska obitelj rođena je u vremenu dima i baruta domovinskog rata kada je mržnja agresora pržila hrvatsko tlo i kopala grobove na njezinom mekom tlu. Rotarijanci su i tada bili glasnici mira i širitelji prijateljstva, unoseći novu kvalitetu u definiciju prijateljstva.

Rastali su se, naime pojmovno i djelotvorno, od riječi “drug“, koja je desetljećima dominirala dosadašnjim komunističkim svjetonazorom, prihvativši riječ “prijatelj“ kao svoju misao vodilju.